"Ljude su lovili, osjećali smo se ostavljeni od svih": Potresno svjedočenje preživjelog učesnika Marša smrti

Jedan od njih je Rešid Dervišević, preživjeli učesnik Marša smrti, koji je na Udrču za N1 govorio o trenucima kada je borba za život bila jedini cilj.

„Nikad mi nije palo na pamet da se predam“

„Moj je moto bio da pređem. Uvijek sam imao neku nadu da ću preći. Nikad mi nije palo na pamet da se predam. Svima oko sebe govorio sam: 'Nećemo se predati, ne smijemo se predati, nama je cilj slobodna teritorija'“, prisjetio se Dervišević.

Na području Udrča, kaže, kolona se okupljala nakon prolaska kroz zloglasnu Bukvu, gdje su ubijene stotine ljudi.

„Došli smo ovdje oko pola deset ujutro. Bilo je mnogo ranjenih i onih koji nisu bili ranjeni. Dogovarali smo se da idemo dalje jer nam je jedini cilj bio slobodna teritorija. U pola 12 su dvije tenkovske granate pale na vrh planine. Rekli smo jedni drugima: 'Ovo je znak da moramo krenuti'“.

„Ljudi su počeli halucinirati“

Preživjeli Marša smrti opisuje da su ljudi bili na rubu fizičke i psihičke izdržljivosti.

„Ljudi su počeli halucinirati. Bili su otrovani, umorni, nenaspavani, gladni i prestrašeni. Pucalo se sa svih strana, bila je kiša metaka i granata. To je bilo neopisivo“.

Prisjećajući se tih dana, kaže da su mu najteža sjećanja ona na ljude koji su ostali iza njega.

„Poznanici su mnogi ostali pored Drinjače i više ih nikad nisam vidio. Danas, kada prolazim ovuda, sjetim se gdje je ostao drug, gdje rođak, gdje prijatelj. To su danas najteži momenti“.

Posebno pamti trenutak kada je iscrpljenom čovjeku dao dio svoje jedine hrane.

„Imao sam 250 grama šećera za sedam dana, to mi je bila hrana. Dao sam mu malo šećera i vode. Kada je došao sebi, počeo je plakati. Da je bio samo jedan čovjek, bilo bi strašno, a takvih je bilo na stotine“.

„Oni su imali sve, mi nismo imali ništa“

Govoreći o samom proboju, Dervišević kaže da su pripadnici kolone bili potpuno nemoćni.

„Ljude su lovili da ih ubiju. Oni su imali sve - municiju, logistiku, opremu. Mi nismo imali ništa. Bio sam izmoren i prije polaska iz Srebrenice, danima nisam spavao. Kad smo krenuli, to je bio vrhunac naše nemoći“.

Kaže da su očekivali pomoć međunarodne zajednice, ali da ona nije stigla.

„Osjećali smo se ostavljeni od svih. Od međunarodne zajednice, pa čak i od naših rukovodstava“.

„Kad prolazim kroz Kamenicu, meni se ledi krv“

Posebno emotivno govori o području Kamenice, gdje su pronađene brojne sekundarne masovne grobnice.

„Kad prolazim kroz Kamenicu, meni se ledi krv. To je dolina grobnica. Ljude nisu samo ubijali, nego su ih premještali iz jedne grobnice u drugu da sakriju zločin“.

Na kraju razgovora osvrnuo se i na današnji Marš mira, ističući da je organizacija danas znatno bolja nego ranijih godina.

„Sve je logistički odlično organizovano. Ali uvijek govorim - ako neko ide zbog ručka ili večere, neka ne ide. Na ovaj put se dolazi da se oda počast onima koji nikada nisu stigli do slobode“.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad